Kiša, naboj, 1000 glealaca na stadionu kraj Nišave i fudbal koji je ličio na rang ili dva iznad. Radnički Pirot i Bor odigrali su utakmicu koja je imala sve elemente velikog fudbalskog duela: ritam, emociju, duel, taktiku, padove i uzlete. Rezultat 1:3, nažalost, ide uz ime gostiju, ali ono što se videlo na terenu ostavlja mnogo više razloga za optimizam nego za tugu.
Radnički je od prvog minuta želeo da pobedi. Uprkos povredama i skraćenoj rotaciji, domaći su izašli visoko, hrabro i sa jasnim planom: posed, pas, trka i presing u zoni protivnika. I to se videlo. Duži period meča Bor je bio tim koji se branio, čekao i vrebao. Radnički je bio taj koji diktira, koji napada, koji nosi igru.
Ali fudbal je, možda više od svih sportova, surov prema onome ko ne naplati inicijativu. Bor je uradio ono što rade veliki timovi – pretvorio je svaku svoju pravu priliku u pogodak. To je jedina, ali ključna razlika na semaforu danas. Gost je poveo preko Zlatkovića (13’ i 31’), U trenutku kada bi mnogi pali, beli su krenuli još jače napred. Inicijativa, kontrola lopte, želja i pritisak nisu prestali ni sekund. Kruna borbe stigla je u 64. minutu, kada je kapiten Denis Ristov pogodio za 1:2 i zapalio publiku koja je, uprkos kiši, dala glas podrške za svaki duel i svaki klizeći start. Međutim samo 3 minuta kasnije usledio je hladan tuš. Krneta pogađa glavom posle centaršuta Nuredinija i na taj način gosti uspevaju da iseču ritam domaće ekipe.
Do kraja je Radnički napadao, želeo, forsirao – i to je slika koju ovaj klub mora da nosi dalje.
Bor je danas bio tim koji je iskoristio svoje šanse. Tim trenera Bobana Stankovića je danas bio tim koji je stvarao igru. A kada oni koji stvaraju nastave da veruju u svoj model – rezultati dođu. U fudbalu je to staro pravilo, koje nikad ne omane.
Ovo nije poraz koji ruši. Ovo je samo lekcija koja gradi.
Radnički ide dalje, jači, zreliji i još gladniji bodova. A uz ovakav pristup, ovakav karakter i ovakav Pirot iza sebe — biće ih. I biće ih uskoro.
