Priča o tradiciji, borbi i fudbalskoj strasti jednog grada
I. Naši počeci (1945–1969)
FK Radnički Pirot osnovan je 1945. godine, neposredno nakon završetka Drugog svetskog rata. Kao i mnogi sportski kolektivi toga vremena, rođeni smo iz potrebe naroda da se ponovo ujedini oko plemenitih vrednosti – sporta, zajedništva i napretka. Od samog početka, naše ime „Radnički“ nosilo je simboliku pripadnosti radničkoj klasi i novim društvenim idealima.
U prvim decenijama postojanja, Radnički je bio temelj fudbalskog života u Pirotu. Kroz lokalna i regionalna takmičenja gradili smo svoju bazu, infrastrukturu i reputaciju. Igrali smo sa strašću i verom da ćemo jednog dana postati prepoznatljiv klub na jugoslovenskoj fudbalskoj mapi.
II. Zlata vredne decenije (1969–1990)
Od 1969. godine, počinje novo poglavlje – ulazak u Drugu saveznu ligu. Sa kraćim prekidima, tu smo se zadržali više od dve decenije. To je bio period kada smo se etablirali kao jedan od najstabilnijih drugoligaša u zemlji. Na „večitoj listi“ Drugih liga nalazimo se među dvadeset najuspešnijih klubova u bivšoj Jugoslaviji.
Ipak, posebno se pamte tri sezone kada smo bili nadomak najvišeg ranga takmičenja – Prve lige Jugoslavije. U sezonama 1975/76, 1976/77 i 1995/96, zauzimali smo treće mesto, ali su ispred nas odlazili Vardar Skoplje, Priština i Napredak Kruševac.
Jedan od simbola tog uspona bio je Dragan Nikolić, izuzetan sportski radnik i neumorni zaljubljenik u fudbal. Pod njegovim vođstvom klub je ostvario najveće uspehe, a u znak zahvalnosti proglašen je za doživotnog počasnog predsednika kluba, dok današnji stadion Radničkog nosi njegovo ime.
III. Kup iz snova i borba kroz promene (1990–2005)
Tokom 90-ih, suočili smo se sa brojnim izazovima: raspad države, reorganizacija liga i ekonomske teškoće. Ipak, ostali smo postojani.
Slika: radnički pirot 1991
U sezoni 1995/96, osvojili smo Treću ligu – grupu Timok, uz fantastičnu gol-razliku 100:23, i vratili se među drugoligaše. Posebno se ponosimo Kup takmičenjem iz sezone 1975/76, kada smo u osmini finala pobedili Crvenu zvezdu sa 4:2, a tek u četvrtfinalu ispali od Dinama Zagreb.
Sličan podvig ostvarili smo 2004/05, kada smo kao član Treće lige stigli do četvrtfinala Kupa Srbije i Crne Gore, gde nas je eliminisao Rad iz Beograda minimalnim rezultatom 0:1 pred domaćom publikom.
IV. Usponi i padovi u modernoj eri (2005–2020)
U poslednjim decenijama nastavili smo da balansiramo između druge i treće lige. Sezona 2005/06 donela nam je stabilan povratak u Drugu ligu, a već naredne godine (2006/07) stigli smo do četvrtfinala Kupa Srbije.
Nažalost, sezona 2007/08 bila je jedna od najtežih – zauzeli smo poslednje mesto sa samo jednom pobedom u sezoni, što je značilo ispadanje.
Ali kao i mnogo puta pre – nismo posustali. Radnički je, kroz rad sa mladima i oslanjanjem na lokalni kadar, ponovo počeo da gradi uspeh. U sezoni 2015/16 osvojili smo Srpsku ligu – Istok i plasirali se u Prvu ligu Srbije. Tamo smo beležili dobre rezultate, uključujući i 6. mesto u sezoni 2016/17 i ponovo u 2019/20.
V. Novi izazovi i čuvanje tradicije (2021–2025)
Od sezone 2021/22 ponovo igramo u Srpskoj ligi – grupa Istok. Tu smo nastavili da budemo u samom vrhu – tri puta smo bili drugi (2022/23, 2024/25 i ranije u 2014/15), ali je izostao direktan plasman u viši rang.
Naši rezultati u poslednjih pet sezona potvrđuju stabilnost i ambiciju:
- 2022/23 – 2. mesto (30 utakmica, 67 bodova)
- 2023/24 – 4. mesto
- 2024/25 – 2. mesto sa 58 bodova
Uprkos svim izazovima, Radnički ostaje snažno vezan za lokalnu zajednicu. Naš stadion je mesto okupljanja, a klub ponosni čuvar pirotske sportske tradicije.
VI. Igrači koji su nas zadužili
Ponosimo se brojnim igračima koji su nosili naš dres. Trojica su stigla do državnog tima:
- Jovan Anđelković
- Jovan Stanković
- Radivoje Manić
Legendarni Miroljub Đorđević ostavio je najdublji trag – sa 408 zvaničnih utakmica i 150 golova, ostaje naš najuspešniji igrač svih vremena. Proglašen je za najboljeg igrača Radničkog povodom 50-godišnjice kluba 1995. Godine.
Pored domaćih snaga, Radnički je bio i početna stanica za buduće zvezde:
- Mateja Kežman
- Nenad Jestrović
- Vladimir Petković
- Ivan Gvozdenović
- Ljuba Stevanović
- Slobodan Janjuš
- Milan Radović
- Milijan Tupajić
VII. Pogled u budućnost
FK Radnički Pirot nije samo fudbalski klub – on je identitet jednog grada. Kroz više od osam decenija postojanja, pokazali smo kako se upornošću, ljubavlju i zajedništvom može opstati u svim okolnostima.
Naš cilj je jasan – povratak u viši rang, jačanje omladinske škole i očuvanje svega što Radnički jeste: borbeni, ponosni i postojani klub.
Zato nastavljamo dalje. Za Pirot. Za Radnički. Za našu belu boju.